Žene u crnom - Simbolika crnine, ćutanja i tela (Izbor)



CRNINA


Crnina, žalobna crnina naše zapadnjačke kulture, crveno i crno: zastava smrti i destrukcije nacizma. Crno je za Kandinskog pasivan otpor, nedostatak; crno znači ustuknuti, popustiti, produbiti, beskrajan ponor, totalna nemogućnost, najdublja tmina, bez ijednog zračka, najdublji nečujan zvuk, smrt, tišina. Belo na crnom, crno na belom, zvučna tišina. Crnina je sinonim smrti, uništenja, okamenjivanja, ogoljavanja, drobljenja, propadanja, truljenja. Truljenje asocira na ideju smrti ili crnila oličenu u skeletu, lešu, gavranu. Crnilo ima razne nijanse; crnina upija celokupno zračenje svetlosti, crnina zapravo i nije boja. Vrednost crnoga je hladnoća. Crnina je hladna…

Tapije se koristio crnom bojom: crna pozadina sa srpolikim mesecom, tlo koje podrhtava, znak poremećenosti, urušavanje tla, gorčina i oporost vremena bez ljubavi. Kod Pikasa u Gerniki nema boje, samo crna, siva, bela, svedočanstvo o vremenu smrti.
Alberta Marin, Žene u crnom iz Verone

Za žene sa juga crno je vrlo važna boja. To je boja bola, plača, a takođe je njihova tradicionalna dužnost da nose crnu odeću. Za italijanske žene u crnom crnina nije individualna i privatna, već kolektivna i javna. Ona je izraz ogorčenosti i odbacivanja svakog oblika rata. U međunarodnom ženskom pokretu crna boja je danas priznata kao najsnažniji način odbacivanja svakog vida nasilja.
Žene u crnom - Torino

Žene u mom kraju uglavnom nose crnu boju, a ponekad škure (tamne) boje. Crna boja kao nemogućnost izbora, paradigma života bez boja i nijansi… Dok svake srede stojimo u crnini i ćutanju, iskrsavaju mi slike žena iz detinjstva. Za razliku od njihove, moja crnina nije samo oplakivanje bliskih osoba, već svih žrtava ovog i svih ratova. To nije prepuštanje oplakivanju i tugovanju kao sastavnom delu ženske uloge, to je otpor ubijanju gradova i ljudi, nasilju u svakodnevnom životu, pobuna protiv militarističkog režima koji proizvodi smrt, nesreću, razaranje.
Staša Zajović, Žene u crnom, Beograd

Crno nosimo u znak žalosti svih znanih i neznanih žrtava ovih i svih ratova, zbog ubijanja ljudi, razaranja gradova, prirode, uništavanja odnosa i vrednosti samo zato što pripadaju drugoj naciji, veri, političkom izboru. Crnina je konačna slika onih koji razmišljaju o ratu, opomena za one koji izazivaju sukobe i ratove, izraz našeg otpora prema ratu.
Žene u crnom – Beograd

Ujutro sredom mislile bi kako da se obučemo u crno. Već je ustajanje sa crnom bojom bila naša lična i javna činjenica - ne slažemo se sa nacionalizmom, ne slažemo se sa ubijanjem. Jutarnje traženje crnih bluza koje ćemo obući te srede umanjivalo je bespomoćnost i osećanje krivice. Razmenjivale smo među sobom crnu odeću. Crna boja je značila da se sa svim što uradi srpski režim nismo slagale.
Lepa Mlađenović

Crninu, boju žalosti i gubitka, nametnutu ženama patrijarhalnom tradicijom, Žene u crnom koriste kao sredstvo za obelodanjivanje dominantne kulture smrti, kao duboko i antagonističko uranjanje u bol koji je istovremeno afirmacija principa života.
Žene u crnom – Udine


ĆUTANJE


Neverbalna komunikacija ostavlja prostor za razmišljanje, za usredsređivanje na svoj unutrašnji tok. Kroz posmatranje sebe odsustvujemo iz buke sveta. Dok reči izazivaju druge već izgovorene reči, druge već izrečene misli, dotle nas ćutanje upućuje na sebe. To je hermetički i hermeneutički. Gledanje van, gledanje unutra - to je sanjanje otvorenih očiju. Poezija dospeva do granica carstva smrti i noći: ona je tišina.
Alberta Marin

Dajemo pravo postojanja emocijama, ne gušeći ih rečima, već ih iskazujući telom… Izlažemo se fizički u ćutanju da bismo slušale druge. Kroz ćutanje vrednujemo pomalo zaboravljenom telu i osećanjima. Ćutanje kod nas nije norma, to je kod izabran da prenese čin pobune.
Žene u crnom - Torino

Ćutanje smo odabrale odbijajući da izgovaramo suvišne reči koje onemogućavaju i sprečavaju razmišljanje o sebi i o drugima. Ćutanje obeležava živote većine građana i građanki. Masmediji su nas ućutkali, ali za nas u celini ćutanje je izraz neslaganja s ovim ratom. Mi nemamo reči da izrazimo tragediju koju izaziva rat. Našim vidljivim, istrajnim, nenasilnim protestom želimo da kažemo: Ne govorite u naše ime, mi govorimo u svoje ime! Izlazimo na ulicu i prisustvom naših tela izražavamo neposlušnost svima onima koji, oružjem ili rečju, podstiču na rat, mržnju ili nasilje.
Žene u crnom - Beograd, 1991.

Znam da je ćutanje žena u mom zavičaju znak duboke ugnjetenosti.
Staša Zajović, Žene u crnom, Beograd

Mi smo odlučile da ne izgovaramo suvišne reči i zato smatramo da se važna iskustva i osećanja iskazuju i doživljavaju ćutanjem. Ćutanjem kao protestom ovde odakle je rat vođen, vidljivim ćutanjem kao krikom i opomenom. Ćutanjem i crninom želimo iskazati i stid i saosećanje.
Žene u crnom - Beograd

Značenje ćutanja često ne shvatamo. Tolike reči, teze, teorije, mišljenja često prenebegavaju ćutanje i ne uvažavaju njegovu tananost.
Roza Damiko, Bolonja

Srede u crnom, bio je to moj glas. Drugi pol u crnom najavljuje sebe u civilnom prostoru i širi maštu one koja nije rođena od krvi i tla…Prvi pol ne sluša, drugi pol ne govori. U istoriji ženskog iskustva ćutanje, kaže Bel Huks, postaje instrument otpora ugnjetenih.
Lepa Mlađenović

Žene u crnom izražavaju putem ćutanja duboku udaljenost i odvojenost od propagandističke dreke u zaraćenoj zemlji.
Žene u crnom - Udine



TELO


U stvarnosti u kojoj mediji manipulišu svime i prvenstveno siluju jezik, feministkinje sa raznih strana sveta umele su da prisvoje snagu simboličkog jezika, izražavajući pomoću gesta, slika, reči, ali pre svega govorom tela odbacivanje logike moći koja se tokom vekova patrijarhata smatrala jedinom mogućom… Biti žena na ulici znači biti pomalo Ciganka. Fascinira nas onaj nomadski identitet za koji Rozi Brajdoti smatra da jeste ženski identitet.
Žene u crnom - Verona

Svojim telima, kao krikom i opomenom, iskazivale smo ogorčenje i odbojnost prema svima koji žele i vode rat.
Žene u crnom - Beograd

Odbijanje rata Žene u crnom čine vidljivim, ne pristaju da pasivno posmatraju nasilje i da oplakuju...To je simbolički provokativni način na koji žene, izlažući sebe i vlastito tijelo, izražavaju krik protiv rata želeći da probude savjest.
Staša Zajović – Žene u crnom, Beograd

U onome što rade muškarci ja ne učestvujem. Ali to ne posmatram pasivno, sa strane, već svojim "telom koje vrišti" pokazujem gnušanje prema svima koji žele i vode rat.
Žene u crnom - Torino

Stajanje, mirno stajanje, u tišini sa transparentima, kao specifičan vid bodi arta koji zajedno sa političkom porukom podseća na konceptualnu genijalnost Marine Abramović: činjenica da se žensko telo nudi kao predmet umetnosti a u isto vreme i kao oruđe razumevanja šta je zapravo umetnost: otvorena upotreba i poruka ženskog principa.
Jasmina Tešanović